Priče

Razno Pjesme Humor

Prijateljska ruka pomoći

Posted by on 27.02.2014 in za-priče | 0 comments

Kad me netko pita za pomoć, rado mu pomognem. Pomažem prijateljima oko zadaće, roditeljima oko spremanja stana, ali volim učiniti nešto dobro i za one koji nisu u mogućnosti odraditi svoje poslove kako su zamislili – za starije osobe.

Žao mi je kada na ulici vidim stariju bakicu koja, umorna i  iscrpljena, prelazi pješački prijelaz tegleći „tonu“ kupusa s Trešnjevačkog placa. Sebe zamislim u ulozi superheroja koji, odjeven u svečani izglačani plašt, spašava stare i nemoćne! Možda sam malo odlutao od stvarnosti, no to je u silnoj želji da pomognem.

Skoro svakoga dana  putujem u glazbenu školu i često promatram starije ljude koji su, živeći sami, primorani otići u kupnju. Gledam sve to iz tramvaja i zapitkujem sam sebe:   „Ako ne možeš priskočiti u pomoć kao Batman ili Superman – što onda možeš?“

Odgovor se krije u sjedalu na kojem sjedim. Naime, poput sokola motrim tko će ući u tramvaj… kad ono – ulazi nemoćni starac! Naravno, spremno ustajem i starca drhtavih ruku i nogu smjestim na sigurno. Često razmišljam o tome čime bih još mogao pomoći starijima i nemoćnima…

Pomoć drugima ne ispunja samo one kojima pomažemo, nego i nas same – čini nas osjećajnijima i boljima. Između starih i mladih postoji velika povezanost: da nema nas mladih, stariji ljudi ne bi imali oslonac, a da starijih nema, mi mladi ne bismo niti postojali!

Dominik Jelić, 7.c

OŠ Ante Kovačića, Zagreb

Voditeljica Ivanka Brađašević

Ali ja znam tko je ona

Posted by on 13.06.2013 in za-priče | 0 comments

“Deda koji ima oko 80 godina, svaki dan dolazi u dom za stara i iznemogla lica kako bi nahranio svoju ženu. Novinar koji je bio u posjeti ovoj ustanovi, bio je zadivljen kako ovaj starac hrani svoju ženu. Novinar ga je upitao za razlog njenog boravka u domu za stare osobe, a on mu je rekao da ona već duže vrijeme boluje od alzheimerove bolesti, teški poremećaj zaboravljanja i ona nikoga ne poznaje.
Novinar ga upita ponovo:“Pa dobro, a je l’ se ona nekad zabrine ako vi ne dođete na vrijeme, s obzirom da ste stari?“
Deda odgovori: “Ne, ona čak ni mene ne poznaje više, ima već 5 godina.“
Novinar iznenađeno upita:“Pa dobro, vi i dalje dolazite svaki dan da je hranite, a ona ne zna da ste joj vi muž, ima ovdje tko da se o njima brine – osoblje ustanove!“
Deda pruži svoju ruku, pomilova ga po kosi i reče: “Sinko, ona ne zna tko sam ja, ALI JA ZNAM TKO JE ONA!“

Biti stara

Posted by on 13.06.2013 in za-priče | 0 comments

Neki dan me jedna mlada osoba upitala kako se osjećam u starosti. To me iznenadilo jer se ne smatram starom. Vidjevši moju reakciju, mladiću je odmah postalo neugodno. Ali objasnila sam mu da je to zanimljivo pitanje i da ću duboko razmisliti, pa mu javiti.
Starjeti, prihvatila sam da je DAR.
Sada sam, vjerojatno prvi puta u životu, osoba kakva sam uvijek htjela biti. O ne, moje tijelo! Ponekad očajavam nad mojim tijelom…bore, vrećasti podočnjaci, nedostatak mišićne mase…
Često ostanem zapanjena s osobom koja živi u mom ogledalu, ali me to ne muči dugo.
Nikad ne bih mijenjala moje predivne prijatelje, moju voljenu obitelj za manje sijede kose ili plosnatiji trbuh.
Kako starim, postala sam obzirnija prema sebi, manje kritična. Postala sam svoj prijatelj. Ne grizem se zbog pojedenog kolača viška, zbog toga što nisam napravila krevet ili zbog toga što sam kupila taj glupi cementni lonac kojeg ni nisam trebala, ali baš izgleda dobro u dvorištu. Imam pravo na to da budem neuredna, ekstravagantna, da mirišem cvijeće.
Vidjela sam previše dragih prijatelja kako prerano napuštaju ovaj svijet, prije nego što su uvidjeli veliku slobodu koja dolazi sa starenjem. Koga briga ako ja odlučim čitati ili se igrati na kompjuteru do 4h ujutro i onda spavati do…?
Plesati ću sama sa sobom na one predivne zvukove 50-ih i 60-ih iako ću žaliti zbog izgubljene ljubavi, NEKA!
Šetat ću plažom u kupaćem kostimu koji je rastegnut preko mog trbuha, zaronit ću u valove bez obzira na sve, ako želim. I unatoč žalećim pogledima iz bikinija.
I one će ostarjeti također (ako su sretne).
Znam da sam ponekad zaboravna. Ali i dio života je također zaboravljen i u konačnici ću se sjetiti važnih stvari.
Dakako, tijekom godina, moje srce je bilo slomljeno. Pa kako da ti se srce ne slomi kada izgubiš voljenu osobu ili kada ti dijete pati, pa čak i kada ti kućnog ljubimca stepe auto? Ali slomljena srca nam daju snagu, razumijevanje i suosjećanje. Srce koje nije slomljeno je primitivno i sterilno i nikada neće znati koja je radost biti nesavršen. Blagoslovljena sam što sam živa dovoljno dugo da mi kosa posijedi (ono što je ostalo od nje) i što su moji osmjesi duboko zabilježeni na borama moga lica. Toliko njih se nikada nije smijalo, a mnogi su umrli prije nego što im je kosa posjedila.
Mogu reći „NE“ i misliti to.
Mogu reći „DA“ i misliti to.
Kada ostariš, lakše je biti pozitivan. Manje mariš za to što drugi ljudi misle. Više se ne preispitujem. Čak sam zaradila pravo da budem u krivu.
Dakle, odgovor na tvoje pitanje je – JA VOLIM BITI STARA.
To me oslobodilo. Volim osobu kakva sam postala. Neću živjeti zauvijek, ali dok sam još ovdje neću tratiti vrijeme žaleći za onim što sam mogla biti ili brinući se za ono što ću postati. I jest ću desert svaki dan… (ako hoću i ako mi doktor dozvoli).
Danas,
Želim ti dan s običnom čudima.
Živi jednostavno. Voli velikodušno. Brini duboko. Pričaj pristojno. Ostalo prepusti Bogu.