Pjesme

Priče Razno Humor

Hvala dobri ljudi

Posted by on 29.04.2014 in za-pjesme | 0 comments

Pogledajte prijatelji kroz prozor

Proljeće je i zemlja miriše.

U mislima promiču slike sjećanja

Na dane prošle i sretne.

Hoćete li na vrata naša opet doći

Ili samo pokraj nas proći?

Dolasci vaši još mnogo nam znače

Na svijetu ovom bez srca i duše

U kome bi bez vašeg prisustva

Naše kule modre

Mogle da se sruše.

Neki ljudi ne znaju

Koliko je važno što postoje,

Kako je lijepo kada se samo pojave,

Koliko utjehe donose njihovi osmijesi,

Koliko je divno biti čovjek

Svoj, jedinstven, neponovljiv,

Običan čovjek i živjeti.

 

Zato dobri ljudi

Navratite noćas,

Znamo da je tama

Ali za vas u domu našem

Čuvamo

Akorde mira i toplinu ljubavi.

Želimo da ste s nama.

 

Dođite,

Slavi nam se prijateljstvo naše,

Malo smijeha, razgovora

Još samo nade malo.

Važni ste nam prijatelji dragi

Do vas nam je stalo.

Zajedno smo tkali dobrotu i ljepotu

S vama,svečanost je svaki dan.

Hvala što ste nas naučili

Gledati svijet očima punim ljubavi,

Hvala dobri i dragi ljudi

Što smo zajedno tkali tkanje

vašega i našega života.

Marija Pavičić

 

 

Od naših malih srca, svima Vama u Udruzi čestitamo Dan međugeneracijske solidarnosti!

Učenici, učitelji, djelatnici i ravnateljica OŠ Sirač

Sklerozna

Posted by on 17.03.2014 in za-pjesme | 0 comments

Tak fino, polahko, počne skleroza,
najprije v zubima paradentoza,
pak onda uz muke i tešku vezu
od socijalnog dobiš protezu.

Na glavi polahko kosa otpada,
al zato ti rasteju brki i brada,
na kraju nekaj zaštopa ti vuha,
niš nikog ne razmeš, čisto si gluha.

Celi dan išceš kuda kaj deneš,
jer sve pozabiš cim se okreneš,
ni noge te više ne nose kak predi,
pomažeš si z batinom, al kaj ti to vredi.

V kolenu škripi, kak da je hrda,
a kičma ti bude sve tvrda i tvrda,
ruke ti drhčeju, noge otiču,
po stoput pričaš baš istu priču.

V križima išijas, vu kuku artritis,
v crevima sraćka veliju kolitis,
v plućima svira kakti trombente,
trbuh ti raste kak da nosiš dete.
Koža ti gruba kak šmirgl papir,
po licu bore kak da si vampir.

Kaj seksa se tiče i tu sme slabi,
vu tih se letih to opće ne rabi,
nigdo za tebom se nebu okrenul,
a gdo se okrene – bormeš je skrenul.

Škodi ti slano, nemreš jest masno,
si te špotaju ak prdneš glasno.
I zato su zmislili te staračke hiže,
da starost mladima tlaka ne zdiže.

Napisala najstarija Križevčanka, umrla u 100. godini života, gđa. Nevenka Ritterman, rođ. Oštrić.

Srce svake obitelji

Posted by on 13.06.2013 in za-pjesme | 0 comments

Svibanj je mjesec svih majki.
Prodavaonice nas potiču da kupimo nešto za Majčin dan.
No, nikada nemojmo zaboraviti: Najljepši dar je naše
poštovanje, briga i djetinja ljubav prema njima.

Nosi majku na rukama.
Prave majke su nešto divno.
One nas razumiju, rade za nas,
brinu za nas, vole nas, mole za nas.
Jedino zlo koje nam nanose:
umiru i ostavljaju nas.
Ako još imaš majku, poštuj je.
Nemoj čekati da umre da bi joj donio cvijeće.
Budi prema njoj dobar, i to ne samo na Majčin dan.

Ako ti je majka stara i možda se muči sa zdravljem,
pobrini se dvostruko za nju.
Ona je tebe nosila kroz jutro života,
ti nju nosi pun ljubavi kroz večer života.
Majka je srce svake obitelji,
veza koja sve drži zajedno,
vatra u srcu koja sve grije.
Koliko god ostario
i postigao u životu ne znam što,
ti ćeš za majku ostati uvijek njezino dijete.
Prave su majke spremne na upravo nemoguće
i najdivnije stvari ljubavi.
Majke su jedinstvene, nenadomjestive.

Phil Bosmans

Blagoslovljeni

Posted by on 13.06.2013 in za-pjesme | 0 comments

„Blagoslovljeni koji razumiju da mi noge ne mogu više koračati dobro i da su mi ruke postale drhtave.

Blagoslovljeni koji shvaćaju da mi uši s mukom razabiru riječi.

Blagoslovljeni koji kao da prihvaćaju moj oslabljeni vid i tromi duh.

Blagoslovljeni koji su odvratili pogled kada sam jutros prevrnuo svoju kavu.

Blagoslovljeni koji se sa smiješkom zaustavljaju da bi trenutak pročavrljali sa mnom.

Blagoslovljeni koji nikada ne kažu: ‘Danas ste to već dvaput ispričali.’

Blagoslovljeni koji gledaju u meni biće dostojno ljubavi i poštovanja, a ne napuštenog starca.

Blagoslovljeni koji pogađaju da nemam više snage nositi svoj križ.

Blagoslovljeni koji svojom ljubavlju zaslađuju dane što mi još preostaju.“


Dr. Alfons Deeken