Biti stara

Neki dan me jedna mlada osoba upitala kako se osjećam u starosti. To me iznenadilo jer se ne smatram starom. Vidjevši moju reakciju, mladiću je odmah postalo neugodno. Ali objasnila sam mu da je to zanimljivo pitanje i da ću duboko razmisliti, pa mu javiti.
Starjeti, prihvatila sam da je DAR.
Sada sam, vjerojatno prvi puta u životu, osoba kakva sam uvijek htjela biti. O ne, moje tijelo! Ponekad očajavam nad mojim tijelom…bore, vrećasti podočnjaci, nedostatak mišićne mase…
Često ostanem zapanjena s osobom koja živi u mom ogledalu, ali me to ne muči dugo.
Nikad ne bih mijenjala moje predivne prijatelje, moju voljenu obitelj za manje sijede kose ili plosnatiji trbuh.
Kako starim, postala sam obzirnija prema sebi, manje kritična. Postala sam svoj prijatelj. Ne grizem se zbog pojedenog kolača viška, zbog toga što nisam napravila krevet ili zbog toga što sam kupila taj glupi cementni lonac kojeg ni nisam trebala, ali baš izgleda dobro u dvorištu. Imam pravo na to da budem neuredna, ekstravagantna, da mirišem cvijeće.
Vidjela sam previše dragih prijatelja kako prerano napuštaju ovaj svijet, prije nego što su uvidjeli veliku slobodu koja dolazi sa starenjem. Koga briga ako ja odlučim čitati ili se igrati na kompjuteru do 4h ujutro i onda spavati do…?
Plesati ću sama sa sobom na one predivne zvukove 50-ih i 60-ih iako ću žaliti zbog izgubljene ljubavi, NEKA!
Šetat ću plažom u kupaćem kostimu koji je rastegnut preko mog trbuha, zaronit ću u valove bez obzira na sve, ako želim. I unatoč žalećim pogledima iz bikinija.
I one će ostarjeti također (ako su sretne).
Znam da sam ponekad zaboravna. Ali i dio života je također zaboravljen i u konačnici ću se sjetiti važnih stvari.
Dakako, tijekom godina, moje srce je bilo slomljeno. Pa kako da ti se srce ne slomi kada izgubiš voljenu osobu ili kada ti dijete pati, pa čak i kada ti kućnog ljubimca stepe auto? Ali slomljena srca nam daju snagu, razumijevanje i suosjećanje. Srce koje nije slomljeno je primitivno i sterilno i nikada neće znati koja je radost biti nesavršen. Blagoslovljena sam što sam živa dovoljno dugo da mi kosa posijedi (ono što je ostalo od nje) i što su moji osmjesi duboko zabilježeni na borama moga lica. Toliko njih se nikada nije smijalo, a mnogi su umrli prije nego što im je kosa posjedila.
Mogu reći „NE“ i misliti to.
Mogu reći „DA“ i misliti to.
Kada ostariš, lakše je biti pozitivan. Manje mariš za to što drugi ljudi misle. Više se ne preispitujem. Čak sam zaradila pravo da budem u krivu.
Dakle, odgovor na tvoje pitanje je – JA VOLIM BITI STARA.
To me oslobodilo. Volim osobu kakva sam postala. Neću živjeti zauvijek, ali dok sam još ovdje neću tratiti vrijeme žaleći za onim što sam mogla biti ili brinući se za ono što ću postati. I jest ću desert svaki dan… (ako hoću i ako mi doktor dozvoli).
Danas,
Želim ti dan s običnom čudima.
Živi jednostavno. Voli velikodušno. Brini duboko. Pričaj pristojno. Ostalo prepusti Bogu.